Rođen sam 1966 godine u Zagrebu u tadašnjoj državi Jugoslaviji. Moja mama Ana Topolnjak tada je bila još službeno u braku s Kos Tomom koji mi je kasnije i službeno dodijeljen kao otac iako je moja majka započela razvod braka i postupak još prije dvije godine.
No zbog sporosti pravosuđa i administracije tada kao i sada a ništa se bitno nije promijenilo moja tužna sudbina je da sam ja dobio oca po dužnosti koji mi to nije i nikad neće biti.
Moj otac je Stjepan Topolnjak i ništa drugo i niti jedan drugi zakon ne priznajem i sada javno želim objaviti da ne priznajem i ne pristajem na nikakve zakone koji mi žele dodijeliti i reći tko mi je otac, moj otac je samo jedan i jednini Stjepan Topolnjak.
Veći dio ove priče o mojoj borbi i želji i životnom cilju ispraviti ovu pogrešku možete pročitati sa stranica http://www.topolnjak.com/ i http://www.topolnjak.info/
Veći dio svog života proveo sam u kući svojih roditelja u malom mjestu Botincu na rubu Novog Zagreba. Tu sam završio i osnovnu školu koja se tada zvala Osnovna škola Brače Radić vidi detalje na http://www.os-brace-radic-zg.skole.hr
Nakon toga upisao sam Željeznički obrazovni centar i nakon dvije godine nastavio školovanje u PTT Obrazovnom centru.
Negdje oko 14 godine mog života sasvim slučajno prvi puta sam otkrio ono što je danas u mom životu najveća bol i najveća nepravda da u mom rodnom listu piše kod roditelja Kos Tomo i Kos Ana i od tada počinje moja borba za dokazivanjem istine i traje već oko 30 godina.
Moji pravi roditelji su i to će ostati zauvijek
Stjepan Topolnjak – Moj otac
Ana Topolnjak – Moja mama
Iako sam prikupio gomilu raznih dokumenata i pokušao sve i svašta i iako je iz svih tih dokumenata vidljivo i jasno no nažalost do današnjeg dana nisam uspio ostvariti svoj životni san da upišem u svoj rodni list svoje prave roditelje.
Moj jedini cilj, moja jedina životna želja i dalje gori u meni da to ostvarim iako je moj pravi otac Stjepan Topolnjak umro 2005 godine ali nikad neću odustati od toga da ovu želju i cilj ostvarim ma koliko to bilo teško i nemoguće kako mi sada svugdje objašnjavaju i zatvaraju vrata mojoj životnoj želji i ostvarenju mog životnog sna da to i napravim.
Najgore od svega što sam pronašao je dokument koji je bio zaprimljen u sudu i na kojem je tada Kos Tomo zatražio prijenos mene na prave roditelje i taj dokument i danas imam, kopiju tog dokumenta a u među vremenu taj dokument je iznenada nestao iz sudskog spiska jer iako ima na sebi žig da je zaprimljen 1967 godine nikada nije obrađen i nitko za to nije odgovoran. A kada sam počeo borbu za dokazivanjem tko mi je otac i majka taj dokument tj. Original je netragom nestao iz sudskog spisa a ostala je samo kopija koju ja još uvijek čuvam.
Danas nakon 30 i više godina moje borbe da dokažem tko su mi roditelji gdje god da se pojavim svi odmahuju rukom i objašnjavaju da se tu više ništa ne može napraviti. Ma jadno i žalosno.
Ma zamislite sada ja bih regularno mogao napraviti kriminalno djelo i uzeti pola imovine obitelji Kos i to bi bilo legalno jer ja sam kao njegov sin, no nažalost ne mogu legalno dokazati da su mi roditelji Ana i Stjepan Topolnjak.
Ma kakve li sjebane države, oprostite mi na izrazu ali ova država je sve samo ne demokratska i gdje su tu ljudska prava ?
Moja majka Ana Topolnjak živa je još uvijek sada dok ovo pišem i kako je rođena 1938 godine sada ima 2010. godine točno 72 godine starosti i ona želi priznati da mi je majka a otac Stjepan Topolnjak. Moja sestra Marijana Topolnjak nikada nije osporavala da mi je otac isti kao i njezin Stjepan Topolnjak, obitelj Kos također spremna je pomoći i obznaniti saznanja da ja nisam sin Kos Tome no sve je to uzalud.
Legalno mogu napraviti kriminalno djelo i uzeti pola imovine obitelji Kos ali legalno ne mogu dokazati tko su moji pravi roditelji, to je ta jebena Hrvatska demokracija….
Strašno sam ogorčen na sve to i ne mislim tu stati i sada vas pozivam da se pridružite mojoj borbi i da me podržite u toj borbi a posebno one koji to mogu medijski popratiti i tako pomoči u rješavanju i ostvarivanju mog životnog sna i želje da upišem svoje roditelje u svoj rodni list prije nego mi i mama umre.
U ovoj borbi kretenske birokracije i moje malenkosti svi vi ljudi dobrog srca i duše, svi vi prijatelji i znanci, svi koji tek navratite na ove stranice dobro došli ste uvijek i sva vaša podrška koja može biti od koristi u ovoj 30 godišnjoj borbi do pobjede…